Pogled na svijet...

30.01.2007., utorak

Srest ćemo se...

Kao što svemu dođe kraj tako i mom bloganju. Kraj znači nikad više pa ćemo onda reći pauza bloganju. Koliko će ona trajati ne znam. Jednom sam rekao da se neću opraštati jer nije moj stil. Jednom sam probao pa mi je ispalo da sam sam sebi skočio u usta. Jednom...Nisam slavio nikakve godišnjice. Godina dana ovoga, toliki i toliki broj napisanih priča. Da vam se predstavim sad na kraju? Da li da vam kažem svoje godine? Kažem tragediju? Nema smisla. Nemojte čak ni komentirati ništa u stilu žaljenja jer ću se izrigati. Samo sam se želio oprostiti od vas, jer sa nekima sam godinu dana, a ne poznajem vas. Divna li je ova virtuala jer nije obaveza. Nema suza, nema stiska ruke, tapšanja po ramenu, nema ni ljudskog glasa, ali ponekad se čini da ovo uopće nije virtualni svijet. Možda se sretnemo za stvarno i upoznamo se, zazovemo jedni druge svojim imenima. Sve je možda. Pozdravljam vas dragi ljudi.
"Move on, be brave
Don`t weep at my grave
Because I`m no longer here
But please never let
Your memories of me disappear"

plokmin